DIPLOME, „PAPIRI“ I SPIRALA PROPASTI

13. veljače 2018.

Najveća nada svake zemlje leži u primjerenu obrazovanju mladih.

Erazmo Roterdamski

Prije desetak dana u organizaciji Sveučilišta u Mostaru održan je 1. Sveučilišni gospodarski forum – Mogućnosti i perspektive boljeg povezivanja i suradnje. Mora se reći da je ovo hvalevrijedan pokušaj povezivanja sveučilišta (obrazovnog sustava, znanosti) i gospodarstva. Svi smo svjesni da je obrazovni sustav u BiH, od predškolskog, preko osnovnog i srednjeg pa do visokog, zapušten i ima malo dodirnih točaka s modernim obrazovnim sustavima 21. Stoljeća, bez obzira na sva „bolonjaziranja i akreditiranja“. Poseban problem je visoko obrazovanje koje nije usklađeno s potrebama gospodarstva, pa ni društva općenito, koje proizvodi mlade ljude, diplomirane studente, bez potrebnih znanja, vještina i kompetencija s kojima bi se na kvalitetan način mogli uključiti u poslove za koje su se obrazovali.

Sveukupan koncept foruma, izlaganja sudionika, a posebno rektora Sveučilišta i nazočnih gospodarstvenika, ohrabruju i bude nadu da bi se stanje moglo popraviti. Naravno, ne može se očekivati revolucija (od ponedjeljka će sve biti u redu!), ovo je samo polazišna točka, a za dobar rezultat potrebno je puno krvavog rada, znanja, htijenja, i iznad svega mijenjanja samih sebe (posebno se to odnosi na sveučilišne nastavnike) te puno malih koraka na tom putu. Kao opomenu treba imati u vidu da smo i u nekim drugim segmentima imali ohrabrujuće početke koji bude nadu, priču smo ponovili i sljedeće godine, i sljedeće i… i nikada nismo mrdnuli s mjesta.

Riječ koja se najčešće spominjala u Rektorovom izlaganju, pa i kod nekih drugih sudionika, bila je konkurentnost. U normalnom svijetu, u normalnim zemljama to je glavna značajka, ne samo gospodarskih subjekata, nego i visokoškolskih ustanova, fakulteta, sveučilišta a posebno tržišta rada. No, je li i kod nas tako?

Diploma jamstvo kompetencija, „papir“ potvrda formalnog stjecanja VSS

Istinska vrijednost, odnosno konkurentnost nekog fakulteta/sveučilišta ogleda se u konkurentnosti osoba koji su završili taj fakultet/sveučilište na tržištu rada. A njihovu konkurentnost na tržištu rada određuje prije svega njihova diploma, odnosno sveučilište na kojemu su tu diplomu stekli. Diploma mora biti jamstvo znanja, vještina i kompetencija koje su se stekle tijekom obrazovanja, a ne „papir“ kojim se dokazuje da se formalno završio fakultet. To je prepoznato na Zapadu, po tome se rangiraju fakulteti i dokazuje njihova konkurentnost. Tako recimo, kad za jedno radno mjesto konkuriraju dvije osobe, jedna s diplomom Princeton University, New Jersey, a druga s diplomom University of Dogtown, Minnesota, poslodavac ne će imati ni najmanje dileme koga će zaposliti. Konkurencija među sveučilištima je nemilosrdna, a temelj te konkurencije je konkurentnost na tržištu radne snage. Tako primjerice, završeni srednjoškolci u SAD nastoje se upisati na sveučilišta Princeton, Harvard, Yale, Columbia, MIT i slične, jer znaju da će poslije diplomiranja na tim prestižnim sveučilištima posjedovati kompetencije koje će im omogućiti zapošljavanje u najboljim kompanijama (u stvari njih će tražiti poslodavci, a ne oni posao), imat će najbolje poslove i najbolje plaće. A da posjeduju vrhunske kompetencije jamče upravo diplome s tih sveučilišta.

U BiH se nakon rata nastojalo(?) izgraditi obrazovanje po uzoru na obrazovni sustav na Zapadu. Pored javnih sveučilišta, omogućila se i uspostava privatnih fakulteta i sveučilišta te se time htjela stvoriti konkurencija između fakulteta/sveučilišta. To je pozitivan pristup, jer zdrava konkurencija donosi napredak. No, kao i kod puno stvari koje smo kao pozitivne preuzeli sa Zapada, i ovo se kod nas izrodilo u svoju suprotnost.

Nije došlo do stvaranja zdrave, pozitivne konkurencije, nego do negativne!

Glavni uzrok tomu je nepostojanje konkurencije na tržištu radne snage. A konkurencija ne postoji zato što se, uz rijetke iznimke i to uglavnom u privatnom sektoru, ne zapošljavaju najbolji i najkompetentniji, nego se uglavnom zapošljava uz pomoć prijateljstva, veze, mita, partijske linije… Znanje, vještine, kompetencije ne znače ništa, nisu nikakvo jamstvo zapošljavanja! Stoga, diploma koja jamči postojanje kompetencija ima istu težinu kao i „papir“ koji je samo potvrda završene VSS, bez ikakvih kompetencija. Tako pri prijavi za posao istu težinu ima diploma Sveučilišta u Mostaru kao i „papir“ izdan od University of Čekrčići, bitno je nešto sasvim drugo. Posljedica toga je da dolazi do negativne konkurencija fakulteta i sveučilišta. Danas, kod mladih je sve više naglašen trend izbora fakulteta koji je najlakše završiti i steći „papir“. Srednjoškolci i studenti su stoga sve manje zainteresirani za stjecanje znanja i vještina, a sve više kako na što lakši način doći do „papira“. Zašto bi se netko mučio, učio, znojio, bio najbolji, dobio rektorovu nagradu kad mu to za buduće zaposlenje i posao ništa ne znači?

Spirala propasti

I tu počinje spirala koja vodi ravno u propast. Nekompetentni ljudi s „papirima“ dolaze na važne pozicije, kreiraju sustav, obrazuju nove nekompetentne (još nekompetentnije, a kakve će drugo), upropaštene generacije. Sposobni i kompetentni se ne mogu dokazati i opstati u takvom sustavu i odlaze u inozemstvo, jer će se tamo cijeniti njihovo znanje, vještine i uloženi trud.

A ta spirala propasti je najveća prijetnja budućnosti našeg naroda (i drugih naroda), najveća prijetnja ovom društvu i tzv. državi, koja je omogućila takav nakaradan sustav. Prijetnja je to gospodarstvu koje će ostati bez kvalitetnih stručnjaka. Prijetnja je opstojnosti Sveučilišta, jer ako potraje ovakav trend Sveučilište će ostati bez studenata ili će, kako bi opstalo, početi izdavati „papire“ umjesto diploma! Prijetnja je svemu i svima, pa čak i onima koji kratkoročno imaju koristi od toga, jer će se i njima na kraju obiti o glavu.

Apel!

Pozivamo sve društvene strukture, institucije države i vlasti, političke stranke, akademsku zajednicu, vjerske zajednice i sve dobronamjerne ljude da se poduzme sve da se ovaj trend zaustavi, da se ova spirala propasti preokrene. To se može postići samo ako se uspostavi istinska konkurencija na tržištu rada, što će dovesti do pozitivne konkurencije između visokih učilišta, a to će rezultirati povećanjem ukupne kvalitete visokog obrazovanja. Ta spirala propasti je ujedno i jedan od glavnih uzroka odlaska mladih, sposobnih i vrijednih ljudi tamo negdje gdje će se njihovo znanje i vještine istinski cijeniti.

Na kraju, moramo naglasiti da ovo nije nikakav pamflet protiv privatnih fakulteta i sveučilišta. Ovo je samo apel, vapaj, poziv da se učini nešto dok nije prekasno, dok još imamo koga obrazovati. Konkurencija je potrebna i zdrava, ako je zaista zdrava. A svakom fakultetu, svejedno javnom ili privatnom, koji pozitivno i dugoročno promišlja svoju budućnosti i budućnost društva u kojem djeluje, trebala bi biti u interesu pozitivna konkurencija na tržištu radne snage, a time i pozitivna konkurencija između fakulteta.


KOMENTARI